Akcija Diane Budisavljević u srpnju 1942
Na poticaj Diane Budisavljević, supruge uglednog zagrebačkog kirurga, u srpnju 1942. godine započinje akcija spašavanja djece iz logora. Diana Budisavljević (rođena Obexer) rodila se u Innsbrucku (Austrija) 1891. Godine, gdje se i školovala. Tu je upoznala budućeg supruga dr. Julija Budisavljevića, pravoslavnog Srbina, koji je radio kao asistent na kirurškoj klinici. Vjenčali su se 1917. Godine. Kada je 1919. godine dr. Budisavljević imenovan profesorom kirurgije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Zagrebu, napuštaju Innsbruck i sele u Zagreb. Već od listopada 1941. godine, zajedno s većim brojem suradnika, nastoje pomoći pravoslavnim ženama i djeci zatočenim u ustaškim logorima, kao i osobama koje su u velikim transportima prebacivane na prisilni rad u Njemačku, akcijom, koja je među upućenima bila poznata pod imenom Akcija Diane Budisavljević. Nakon što je saznala za veliki broj djece koja se nalaze u logorima Jasenovac i Stara Gradiška, po cijenu vlastitog života poduzela je akciju njihovog spašavanja. Na njezin poticaj u akciju se uključio i dr. Kamilo
Bresler iz Odjela za skrb Ministarstva udružbe (Ministarstva socijalne skrbi), kao i Hrvatski crveni križ, među čijim je članovima bilo više suradnika Narodno-oslobodilačkog pokreta.139 Kako su djeca iz logora mogla biti otpremljena samo legalnim putem, Diana Budisavljević uspjela je preko satnika (kapetana) njemačke vojske Alberta von Kotziana dobiti dozvolu za preuzimanje djece. Odjevena u odoru sestre bolničarke Crvenog križa, dva puta je odlazila u logor Stara Gradiška, tri puta u Jablanac i jednom u Mlaku, kako bi preuzela djecu i prebacila ih u Zagreb. U Zagrebu su djeca najprije bila smještena u bolnice i slične ustanove, gdje im je pružena, u izuzetno teškim ratnim uvjetima, sva dostupna njega. Iz Zagreba su zatim djeca bila odvođena u dječja prihvatilišta u Jastrebarskom, Reci, Sisku i Gornjoj Rijeci, od kojih je ono u Sisku bio pravi dječji logor, zastrašujući. Usprkos skrbi jedne nepoznate žene, mnoga su djeca, a naročito ona mlađa, umrla od bolesti i iscrpljenosti, odnosno posljedica boravka u logorima. Tek u kolovozu 1942. godine dobivena je dozvola da se djeca mogu udomiti u obiteljima. Udomljavanje se obavljalo preko Karitasa Zagrebačke nadbiskupije.
Pomoću transportnih lista i drugih izvora (bolničkih kartoteka) Diana Budisavljević i njeni suradnici izradili su posebnu kartoteku s osnovnim podacima za oko 12.000 djece koja su u to vrijeme prošla kroz Zagreb. Uspostavila je i korespodenciju s roditeljima na prisilnom radu u Njema čkoj. Akcija Diane Budisavljević sakupljala je do kraja rata, novčane priloge, te priloge u hrani i lijekovima, koja su povremeno, preko Crvenog križa slana djeci u logorima.
139 Bresler (Brössler, Bressler), Kamilo, pedagog i socijalni radnik, načelnik Odsjeka za socijalnu skrb pri Ministarstvu udružbe NDH.
Odmah po oslobođenju, svibnja 1945. godine, a na zahtjev Ministarstva socijalne politike odnosno Odjeljenja zaštite naroda (OZNE), morala je predati kartoteku djece, sve svoje bilježnice koje su sadržavale različite podatke o djeci, kao i pet albuma fotografija djece.140 Nakon toga prestala je s radom i povukla se iz »javnog« života. Njezinu aktivnost na spašavanju djece i pomoć zatočenicima ustaških logora mnogi povijesni dokumenti neopravdano i zlonamjerno prešućuju. Dovoljno je prelistati udžbenike, leksikone i enciklopedije, u kojima se njeno ime gotovo nigdje ne spominje. Umrla je u svome rodnom Innsbrucku 1978. Godine.
Nataša Mataušić, Jasenovac fotomonografija, str. 111-113