29. avgust 1942.
„Ustaša Vendo Barbarić ležao je bolestan u bolnici. Salko ga je vješto ispipavao o klanju u Gradini i o ustašama koji su najveći koljači. Vendo mu je pričao o velikom pokolju koji je donio koljačku slavu nekim ustaškim glavosječama.
Prvog kolovoza, sastali se u časničkoj trpezariji najbolji koljači – Bonco, Sipka, Zile, Zrinušić i Brzica i počeli se svadati ko je od njih bolji majstor u klanju.
Budalo, koga ti učiš! Tako rade šegrti, bilmezi! – zavikao je izazivački Brzica.
Tada je Zrinušić zaškripao zubima i skočio.
„Ti si šegrt ti! Lako ti je djecu i starce klati! Hajde ti zakolji koga komunistu, ako si junak!“
„Šta se, kojeg boga, ti hvališ obični – “dokoljivač”.“
Pala je teška uvreda na Zrinušića koji skoči prema Brzici. I jedan i drugi uhvatiše se za noževe. Malo je manjkalo, da se ta dva “viteza” koljača ne potuku i na djelu ne pokažu svoju vještinu, ali su u taj tren skočile ostale ustaše i razvadile ih.
Tada je Miloš iznio prijedlog, da se oba majstora klanja takmiče, tko će od njih odnijeti pobjedu u brzini klanja. Dobitnik rekorder dobiva naziv koljačkog cara i, na posebnom banketu, uz pečeno prase i vino, dobiva i kamu, zlatan sat, sve, naravno, opljačkano od žrtava. Tada je bilo odredeno da se 29. kolovoza 1942. skupi što više ljudi za klanje, upravo tada kada je Gestapo naredio likvidaciju 2-3.000 logoraša. Tada su Jere Maričić i Mirko Čupić izabirali odredeni kontigent koji će u isto vrijeme služiti kao objekt takmičenja stručnjaka za klanje.
Te je noći Pero Brzica, križar, natkrilio sve koljače svojom koljačkom brzinom i vještinom. On je zaklao sam 670 zatočenika iz logora.
Upravo kada su se Brzica, Bonco, Šipka, Zrinušić natjecali u brzini klanja, drugovi su iz bolnice, šuteći, buljili u crnu noćnu provaliju. Tada su im živci treperili, a razdraženi mozak izgarao od nemoći i jada. Prošla je jasenovačka noć 29. kolovoza 1942. godine, a koljački mašinski mlin tjerao je i dalje svoj krvavi hod.“
Izvor: Dr Nikola Nikolić, Jasenovački logor smrti, str. 369