Početkom marta, na mjesto Matkovića, dolazi Ivica Brkljačić.

Početkom marta, na mjesto Matkovića, dolazi Ivica Brkljačić.

… latrina (je)  pogodila: promjenu zapovjednika logora. Tu je promjenu nanjušila precizno. Javila je, da na mjesto Matkovića dolazi nesvršeni klerik Ivica Brkljačić, navodno blag čovjek, koji je već prije dvije godine kao ustaški »dužnostnik« boravio u Jasenovcu. I zaista. Početkom marta, pet šest dana po objavi te vijesti, otišao je Matković, a nastupio Brkljačić.

Brkljačić je nastupio s okružnicom, u kojoj je objavljivao, da će s logorašima postupati najhumanije, bez ikakvih represalija i terora, ali da zahtijeva od njih »red, rad i stegu«, lojalnost prema ustaškim vlastima i naročito, da ne će trpjeti bijega, jer bi kod učestalih pojava bijega, koje bi morao smatrati kao crnu nezahvalnost prema njemu lično, morao iz temelja promijeniti svoje držanje.

Sutradan se desio prvi bijeg jednog logoraša u proljetnoj sezoni 1943., i otada nije prošao skoro ni jedan dan, da se ne bi našao koji »crni nezahvalnik« i okrenuo Jasenovcu leđa.

Ipak, Brkljačić nije uveo nikakvih drastičnih represalija. Pri svome dolasku u logor objavio je da će znatno poboljšati ishranu logoraša. Prva bjekstva bila su tobože razlogom, da do poboljšanja nije došlo, pa nam je to stavljeno u izgled tek nakon posvemašnjeg prestanka bježanja. Kako pak do prestanka bježanja nije nikada došlo, nije nikada došlo ni do poboljšanja hrane.

Dakle: repa. Poslije repe došla je kupusna juha i onda na kraju, grah. Nekoliko zrna graha na litru vode. Ta tri artikla prehrane, uz neizbježnu puru, koja se dijelila za večeru, predstavljala su jedini jelovnik za šest mjeseci. Mesa nije više bilo nikakva, čak ni od crknutih konja. Bila je to hrana, što je logorašima omogućila lagano umiranje, koliko nisu imali koga, tko bi im od kuće slao pakete, a takvi su bili u većini.

Milko Riffer, Grad mrtvih, str 140???