Sistematsko stradanje Roma
Niti nad jednom od diskriminiranih rasnih i nacionalnih skupina teror nije tako sistematski i dosljedno proveden kao nad Romima toga ljeta 1942. godine. Gotovo niti jedan Rom, koji je ušao u logor, bez obzira na uzrast i spol, nije izašao iz njega živ. Tretman u logoru prema njima bio je posebno okrutan i nehuman. Uhićenja pojedinih skupina Roma počela su već u srpnju 1941. godine. Naredbom Ustaške nadzorne službe od 16. svibnja 1942. godine sve podmčne omžničke postaje imale su u sporazumu s kotarskim oblastima izdvojiti sve Rome i otpremiti ih s pokretnom imovinom u Koncentracioni logor Jasenovac. Time započinju masovna uhićenja Roma po cijelom teritoriju NDH. Popratni popisi Roma ne
nose njihova imena već samo naznačen broj osoba, a naj češće tek broj teretnih vagona u kojima su transportirani. U slučaju Roma poimenični popisi bili su pravi izuzeci. Dolaskom u logor samo je mali dio Roma bio raspoređen u radne grupe.
Radili su na najtežim poslovima. Najveći dio Roma smješten je u selu Uštica, u napuštene kuće nasilno iseljenih srpskih obitelji. Radili su na Gradini kao grobari, gdje su u grobnim jamama morali svlačiti tek ubijene žrtve, sortirati njihovu odjeću i otpremati je na skladište.141 Selo Uštica, na ušću rijeke Une u Savu, »očišćeno« je od pravoslavnog stanovništva 8. svibnja 1942. godine. Žene i djeca otpremljeni su u logor Staru Gradišku, a muškarci sposobni za rad preko Zemuna u Njemačku i Norvešku. U Uštici je u srpnju formiran logor za Rome, tzv. Ciganski logor. U njega su u lipnju i srpnju bili dopremljeni i zarobljeni pravoslavni seljaci s Kozare.
popisu žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945., Spomen područje Jasenovac 2007., u loguru je ubijeno 14 750 Roma