Iz istih razloga, radi stvaranja jedinstvenog hrvatskog „političkog“ naroda i etnički čiste Hrvatske, čitav školski sistem je od 1874. bio u službi hrvatizacije. Ćirilica kao srpsko pismo, na razne načine, često i brutalno, bila je potiskivana i izbacivana iz upotrebe. Srpska zastava i srpski grb, kao nacionalni simboli, bili su zabranjivani. Dr M. Grba, odličan poznavalac prilika u Hrvatskoj, napisao je da je u toj zemlji vladala parola da su Srbi pravoslavni Hrvati, „a ako oni neće to da budu, treba ih ipak takvima smatrati“. Dalje je istakao, „u hrvatskoj je inteligenciji vladala takova mentalna disciplina da se Hrvat koji bi priznavao Srbe smatrao izdajicom. Publicistički se moralno mrcvarenje Srpstva vršilo sa žilavošću koja bi zaslužila divljenje, da je služila boljoj nameri“. Zbog ovakvog odnosa prema Srbima Jagić je 15. juna 1882. napisao F. Račkom: „[…] u Zagrebu reć bi da ima sada jako mnogo ljudi koji bi samo htjeli da se svi zovu Hrvati. Kao da je to najpreče kako se tko zove […].“ Koliko je srpsko ime bilo nepoželjno, ilustracije radi navešću reči poznatog hrvatskog muzikologa i kompozitora, Franje Kuhača, upućene jednom prijatelju 30. oktobra 1879. Kuhač je, između ostalog, napisao: „Uz to jošte prilažem njekoliko mojih kompozicija: šest sborova i ‘srbsko oro’ za četiri glasovira. Izvolite ih kojemu pjevačkomu društvu predati. Ime ‘srbsko’ neka Vas ne ženira, možete na program staviti i narodno oro.“ Dobro je poznato da je svugde u svetu, gde je dolazilo do masovne destrukcije imena neke nacije, to bio znak za fizički napad na tu naciju, da je to bilo javno žigosanje i upiranje prstom na one koji su smetali i koje je, nimalo biranim sredstvima, trebalo odstraniti iz sredine u kojoj su bili nepoželjni. Destrukcija srpskog imena u Hrvatskoj uvek je bila praćena neprestanim javnim isticanjem da su Srbi izdajnici, da su remetilački činilac hrvatskog društva i hrvatske politike, da su „narodna neprilika“, da su hajdučki i razbojnički narod, da su vizantijski prepredeni i lukavi i da je „Srpstvo opasno po svojim mislima i po svom rasnom sastavu“, jer u njemu je „krvlju uvjetovano raspoloženje za zavjere, revolucije I prevrat“.
