Najteži se posao vršio na nasipu i na ciglani. Na ciglanu su slali tek prispjele, zdrave i jake seljake, koji nevjerovatno brzo oslabe zbog pretjeranog rada, hladnoće, gladi i šikaniranja. Smrtnost zatočenika ciglane bila je velika. Ustaški nadzor bio je vrlo oštar i grub: stalno su uperivali revolver u čelo i svaki su dan ubijali ponekog radnika radi primjera.
U ciglani su se posle travnja 1942. pravile cigle naveliko, za veliki zid oko logora i kule “vrebačnice”. “Grupnik” je bio Marko Flajšhaker iz Daruvara, navodno prijašnji stručnjak za ciglane.
dr. Nikola N., Jasenovački logor smrti, str.25-26
Ispred sušionice cigli iza zgrade Stolarije, muškarac gura drveni vagonet natovaren ciglama.
Nataša Mataušić, Jasenovac fotomonografija, str. 157