Ješua – Buki Salom

BUKIJEV KRAJ

Mr. Buki Salom je bio Bosanac, a radio je kao apotekar u Zagrebu i spadao je u najčestitije ljude u logoru. On je bio duboko religiozan i prožet humanizmom. Radio je s tolikom upornom snagom, da su mu se svi divili. Bezbroj bolesnika je umrlo na njegovim rukama, kojima je do posljednjeg daha ulijevao bodrost i nadu. Vrio je rijetko govorio i, na provokacije agenata i “cinkera”, on je samo mirno gledao i šutio. Nije volio logorske cinike koji su postali strvine, izgubivši osjećaj mjere u normalnom prosuđivanju stanja i ljudi.

 – Užasno bi bilo, braćo, da u ovom paklu nema čovieka.

Sam po sebi, čovjek je pun mračnih sila, i ako se te sile ne negiraju plemenitim osjećanjima I humanizmom, tada se pojedinac može razviti u ljudoždera, zvijer, u fašistu. I ovi ovdje koljači su mračne ljudske sile. Na njih ja gledam kao na bijedne, zaostale, neoplemenjene kreature. Oni su pali u ove zločine kao žrtve socijalne i historijske fatalnosti. Nije lako biti izgrađena plemenita ličnost, jer su ljudi, kako rekoh, raspolovljeni tim tamnim silama u sebi samima i krivim odgojem. Kapitalističko društvo stvara ovakove ubojice i zvijeri.

Od svih zatvorenika najmanje se on bojao smrti, koju je smatrao fatalnom zakonomjernošću i nečim neizbježnim. Kod primjernih egzekucija i kod javnog ubijanja logoraša u samom logoru, primjećivalo se ipak da ga je okupirao strah, kao i sve nas ostale. A koga da ne uhvati strah u ovom grandioznom groblju, u ovom golemom mučilištu, u moru ljudskih patnji, neizrecivih i potresnih drama pojedinaca, grupa i masa!

Približavala se likvidacija čitavog Jasenovačkog logora. Neprekidno su ustaše izvlačile pojedine grupe pod raznim izlikama i vodili u Gradinu, u Uštice, i tamo ih likvidirali. Neke su pod vidom šumskih radova, kao i ranije, vodili prijeko, u Košutaričku šumu i tamo ih ubijali. Približilo se vrijeme i likvidacije seoske bolnice u samom Jasenovcu.

17. IV 1945 godine iz bolnice su izabrali grupu apotekara, bolničara i liječnika. Među njima su bili Mr Buki Salom, Mr Šenauer, Jozef Finci – Cućo, dentista, Maminko Altarac, dentista, bolnicarke Vidojka, Katl, Dorica, Olga, Jula, Repac i drugi.

Bolnica se seli dalje, prema Sisku, te nama nije potrebno toliko osoblja. Ove sve otpremite prvo do zapovjedništva, a zatim ih uputite u logorsku bolnicu na rad! – odsječno je rekao gestapovski agent Ljubo Miloš.  Svi su dobro znali šta to znači “najprije u zapovjedništvo, a

zatim u logorsku bolnicu na rad”.

Ustaša Kocijan približi se Milošu i poče ga moliti za bolničarku Vidojku:

– Gospodine bojniče, to mi je daljnja rodakinja, pa vas molim da i ona s nama pođe prema Sisku.

– Kako! – prodera se Miloš. -Ima da se izvrši ono što sam ja zapovijedio, satniče! – I ljutito je izišao iz boinice.

Cijelu grupu medicinskog osoblja, među njima i Bukija Saloma kao i Vidojku i sve ostale likvidirali su te noći u Gradini.

2. O sudbini ustaške bolnice u selu Jasenovac

BAKA LJUBA OD PROPASTI SAČUVALA USTAŠKU BOLNICU U JASENOVCU Kuća za koju se smatralo da je uništena jedini je autentični objekt logora smrti NDH

dr Nikola N., Jasenovački logor smrti, str. 225-226

  • AUTOR:
    Drago Pilsel
  • OBJAVLJENO:
    23.04.2017. u 10:00

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/baka-ljuba-od-propasti-sacuvala-ustasku-bolnicu-u-jasenovcu-kuca-za-koju-se-smatralo-da-je-unistena-jedini-je-autenticni-objekt-logora-smrti-ndh/5941261/