Napokon sam se našao u šumi. Pošao sam u nju, samo što dalje od logora. Tek tu, u relativnoj sigurnosti, pogledao sam svoja prsa. Odijelo, pa čak i košulja bili su poderani, metak ih je zakvačio. Ali prsa su ostala neozlijeđena. Imao sam, dakle, mnogo sreće. Nastavio sam ići sve dublje u šumu. Tu sam sreo i Jovu Živkovića. Dogovorili smo se da se raziđemo, da svaki krene na drugu stranu kako bi barem jedan sigurno preživio. l tako sam ostao säm u šumi. Pucnjava je postajala sve slabija, pucanje se sve rjeđe čulo. Na kraju je zavladao mir, a ja sam bio slobodan, säm, u šumi i nisam bio povrijeđen. Tada mi je to bilo dovoljno. Tada nisam ni pomišljao na to da smo danas, mi zatočenici, likvidirali logor, da smo ustašama pomrsili račune. To mi je na pamet palo tek nekoliko dana kasnije, kada sam već bio u jedinici. Tada sam samo osjetio veliko olakšanje što više nisam zatočenik, što sam slobodan i neozlijeđen. Sve ostalo je bila budućnost. A ona je morala biti svijetla poslije svega što sam proživio. Idući tako kroz šumu, nekoliko sam puta izbijao na Savu, ali nisam imao smjelosti da zaplivam. Uvijek sam se od Save vraćao natrag u šumu. Ali, kada sam jednom dospio na rub šume, u pravcu prema logoru, učinilo mi se da ustaše opkoljavaju šumu. Hitro sam pošao dublje u šumu, ali pored Save. l kada sam došao na mjesto gdje mi se učinilo da me nitko za vrijeme plivanja neće vidjeti, skinuo sam sa sebe sve osim gaća i bacio se u Savu. Bilo je strašno hladno. Puhao je vjetar, a padala je i kiša. Snijeg je prestao. A Sava mi se činila toliko toplom, toliko je prijatno bilo u njoj da sam brzo zaplivao. Nisam ponio odijelo, samo da bih što prije preplivao. Napokon, stigao sam na drugu obalu. Trebalo je izaći iz vode. Nisam dotle ni primijetio da sam isplivao baš pokraj jednog ranije ubijenog zatočenika, koji je ruku vezanih žicom ležao na obali, tamo gdje ga je Sava izbacila. Od njega se širio strašan zadah truleži i ja sam što sam brže mogao pobjegao na obalu i u šumu. Sada sam bio siguran da sam se spasio i da me više neće moći uhvatiti i ubiti.
Čedomir Huber, Bio sam logoraš Jasenovca, str.77-79