Već u početku 1945. godine Luburić je počeo sistematski da snizuje broj zatočenika po logorima, a osobiito u logoru Jasenovac. Ovaj rad u glavnom je sprovodio pukovnik Pičili. Tako u IV mjesecu 1945. godine, logor Jasenovac brojčano je bio veoma slab, dok u logoru Gradiška nije bilo nego svega nekoliko desetina zatočenika. U logoru Lepoglava nalazilo se nešto preko 2000 i to većim dijelom Hrvata. Oko IV mjeseoa 1945. godine, dobio sam u Zagrebu nalog od Luburića, da zajedno sa nadporučnikom Sakićem odputujem u Jasenovac, gdje bih u zajednici sa inžinjerom Pičilijem, izvršio uništenje svih tragova o izvršenim masovnim likvidacijama, od prvog dana pa nadalje. Ja sam došao u Jasenovac, gdje je tada zapovijednik zdruga bio pukovnik Džal, ali po dobivenoj zapovijedi nisam mogao postupiti, jer nisam znao gdje se nalaze mjesta masovnih likvidacija. Radi ovoga, bio je pozvan žurno u Jasenovac Majstorović — Filipović, koji je onda preuzeo na sebe organiziranje uništenja tragova. Znam, da su osim Majstorovića u toj grupi bili satnik Pudić „Paraliza” te satnik Josip „Joja” Sudar. Osim gore navedenih, učestvovao je u uništenju tragova i jedan dio Pičilijeve sigurnosne službe iz logora Ciglana. Ovo uništenje obavilo se je na slijedeći način: Oko samih mjesta postavljena je jaka straža, a onda su dovedeni zdravi zatočenici iz logora, a koji su izkopavali lješine, te na jednom ođređenom mjestu ih slagali, te pomoću benzina ili nafte podpuno spalili. Ovo sam osobno vidio, kada sam jednom prilikom u društvu sa pukovnikom Džalom obilazio te radove. Da li je Majstorović uspio uklomiti sve tragove, nije mi poznato, jer sam ja uskoro poslije toga odputovao za Zagreb. Znam, da su u tom međuvremenu došli još preostali zatočenid iz logora Stara Gradiška, kao i zatočeni iz logora Lepoglava, a koji su bili u Jasenovcu likvidirani. Direktno rukovodstvo sa ovim likvidacijama, imao je pukovnik Pičili i zastavnik Stjepan Prpić sa jednim dijelom sigurnosne službe. Sve ove likvidacije, vršile su se po nalogu pukovnika Džala, koji je tada bio zapovijednik I. UOZ-a. Govorilo se je da će se jedan dio zatočenika odvojiti (samo stručnjaci kao razni inžinjeri, šusteri, krojači, stolari i.t.d.), te poslati u neki novo formirani logor u Sisak, a koji bi imao dužnost da radi za vojničke potrebe II. zbora. Da li je ovo sprovedeno, nije mi poznato. Isto tako u tome meduvremenu desila se je i pobuna zatočenika, te se je jedan izvjesni dio uspio silom probiti između puščane vatre, koju je otvorila straža, te se na taj način spasiti. Veliki dio zaitočenika ostao je na lice mjesta mrtav. O kolikom broju zatočenika se ovdje radilo, ne bih mogao red. Za ono vrijeme dok sam boravio u Jasenovcu, po nalogu pukovnika Džala, likvidirana je jedna grupa cnogorskih četnika — oficira, na čelu sa vojvodom Pavlom Đurišićem. —
U ovom pogledu napomenuo sam sve što sam znao. Detaljnije stvari prilikom zadnjih likvidacia, nisu mi poznate, jer sam svega nekoliko dana boravio u Jasenovcu. U glavnom mogu reci, da su, osim jedne grupe Hrvata iz Lepoglave, koja je puštena na slobodu, svi ostali zatočenici likvidirani u Jasenovcu, a na gore navedeni način. —
Po izvršenoj likvidaciji, kako zatočenika tako i samoga logora u Jasenovcu, I. UOZ. povlačio se uz Savu prema Sisku.
Iskaz Ljube Miloša o koncentracionom logoru Jasenovac
Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac, knjiga II, str.1088-1089