April 1942.

 U aprilu (1942) sve više i više dolazili su i dovoćeni po ustašama na kamionima transporti i grupe žena i dece. Kako smo čuli dovedeni su iz Bakovačkog logora i iz Stare Gradiške. Sve grupe ovih dovedenih žena i dece smeštene su u tzv. tunel na ci glani i u partijama od po 20 osoba nakon ubijanja gvozdenim polugama bačene su u peć i spaljivane. Moram napomenuti da mi zatočenici nismo mogli niti smeli išta znati o tome koga sve i odakle dovoze komionima, pa pobliže o spaljivanju ovih žena i dece ne mogu ništa navesti osim napred što sam naveo.

Od većih partija muškaraca koje su dopraćene u logor u mesecu aprilu bila je partija Srba seljaka iz Gračanice i Gradačca. Bilo ih je tu oko 180. Od toga je odmah odvedeno u „tunel” radi spaljivanja njih oko 60, i to odmah ih je izdvojeno 40 pred kancelarijom logora, a 20 nakon cepljenja, da ironija bude veća, također su gurnuti sa onih 40 u „tunel“ i tu su svi spaljeni.

U aprilu je dovedena jedna partija Srba seljaka od Tuzle, koja je sva likvidirana spaljivanjem, osim jednog jedinog seljaka, po imenu Ilije Maričića, no koji je međutim posle nekoliko dana umro.

Sa Korduna je u drugoj polovici aprila (1942) dovedeno oko 450 Srba seljaka i 4 žene. Ova partija je preslušavana u logoru od strane nekih civilnih lica, među kojima se nalazio i šef policije iz Karlovca. Ljude su pri ispitivanju mučili ustaše i policijski agenti. Imputiralo im se da su imali veze sa partizanima u Petrovoj Gori. Ovi zatočenici sa Korduna bili su iz srezova Vojnić, Vrginmost i Karlovac. Znam da je bilo i meću njima seljaka iz Gornjeg i Donjeg Sjeničaka, Tušilovića i drugih sela na Kordunu.

Od ove partije njih najmanje 60—70 „likvidirano“ je spaljivanjem, ostali su probrani i određeni za rad u Nemačku, sem staraca i bolesnih. Za to vreme od spomenute 4 žene, koje su stigle sa ovom partijom, jedna je poludila i ustaše su je pustili da onako luda slobodno hoda po čitavom logoru.

U aprilu su stigle i dve partije Srba iz sreza Bjeljinskog, u svemu oko 100 ljudi, od kojih je najveći deo transportovan na rad.
U mesecu aprilu (1942) pada i likvidiranje sela Mlake u blizini Jasenovca, i to zbog toga što je u seoskoj gostioni došlo do sukoba izmeću ustaša i domaćih seljaka, kojom prilikom su seljaci ubili trojicu ustaša, a jednog ustaškog časnika ranili. Ustaška reakcija sastojala se u tome, da su svi muškarci Srbi i sve žene sa decom odvedeni po ustašama u nepoznatom pravcu. Za žene i decu govori se da su odvedeni u Staru Gradišku, a jednom delu muških stanovnika iz sela Mlake uspelo je da pobegne pred ustašama preko Save u Bosnu.

Nadodajem, da su osim ovih većih partija sa zatočenicima, koje su stigle u Jasenovački logor, dolazile i manje grupe zatočenika iz raznih krajeva, tako na pr. Lipika, Pakraca i Zagreba.

U aprilu pristižu već i grupe, i to u sve većem broju, Hrvata i Muslimana, koje više ne izdvajaju, kao što je to bilo ranije, od Srba, nego ih stavljaju u zajedničke barake sa Srbima. Karakteristično je i to da ove Hrvate više i ne kategorišu kao komuniste, nego ih podvode pod isti režim pod kojim se nalaze Srbi i Jevreji. Meću Hrvatima dovedenim u Jasenovac u to vreme je bilo dosta oficira i vojnika domobranaca u uniformi, pa čak i ustaša u uniformi, kao i ustaških agenata.

Sa ovih uniformisanih lica odmah su skidane uniforme.

Iz Memoranduma SPC, svedočenje Đurković Simo
Arhiv muzeja SPC – Ostavština R. Grujića
Jasenovac mesto natopljeno krvlju nevinih – Spomenica, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1990. str.53-54