Bilo je to 27 ili 28 oktobra, poslije tri mjeseca provedenih po zagrebačkim zatvorima.
Nas tridesetak dopratile su ustaše u Jasenovac i prvo su nas zatvorili u pravoslavnu crkvu u Jasenovcu, gdje se već nalazilo oko dvjesto Ijudi, strašno isprebijanih.
U mojoj grupi nalazio se Dr. Oto Gavrančić, pretsjednik Župe Sokola u Zagrebu, Franjo Hadži i Franjo Savor, Hrvati, postolarski kompanjoni iz Zagreba, Nikola Juričić, također Hrvat i postolar iz Zagreba, Moric Grunwald, nogometaš, Jevrej iz Zagreba i drugi čijih se imena ne sjećam. Među njima i tri jugoslovenska oficira puštena iz Hitlerovog zarobljeništva.
Ustaški natporučnik Parac, koji nas je doveo, predao nas je logorskom ustaškom natporučniku Matkoviću. Matković je odmah tu u crkvi počeo sa naročitim uživanjem tući Gavrančića koji se isticao svojom dugom bijelom bradom. Ustaše su se zalijetali i udarali naročito bivše oficire. Jedan od njih obratio se Matkoviću: „Moiim vas, kažite ustašama da mi nismo nikakvi četnici, nego da smo kao oficiri upravo pušteni iz zarobljeništva!“ Matković je na to opsovao i počeo i sam tući.
Sarajlije su odveli u jasenovački ustaški tabor. Sat i po poslije odveli su i nas u tabor gdje smo u dvorištu našli Sarajlije krvave, isprebijane. Vidjeli smo i brdo stvari: cipele, torbe, sve što su najbolje imali i sa sobom ponijeli da im se nađe u logoru. Sve su im to ustaše oduzeli i svakom redovno oduzimaju sve prije stupanja u logor.
Ustaša je bilo mnogo u dvorištu. Počeli su odmah i nas tući i vizitirati. Ustaški časnici podjarivali su svoje čarkare na tuču. Tu na licu mjesta pred našim očima ubili su dvoje iz naše grupe, braću Preger, jer su bili sakrili nešto novca u čarape.
Matković nas je upisivao u knjigu. Svako je dobio batine. Dr. Gavrančića su odveli u kancelariju. Kad se vratio bio je bez brade, sav krvav, a dugi crni kaput bio mu je sav bijel od sijedih vlasi kao od snijega. Izašao je ćuteći.
Onda su nas dva po dva, skupa sa Sarajlijama, otjerali trčećim korakom u logor, jurili su nas kundaciipa i vikaii: “Brže, brže, nagari, nagari . . .“
Naš logor nalazio se u šumi (Iogor II) prema Novskoj, više sela Broč ća. Bile su tu dvije barake: za Jevreje i jedna za Srbe.
Drugi dan izvršen je upis u logorske knjige.
Gavrančića su odmah metnuli u žicu, zapravo u kavez od bodljikave žice visine manje od 75 cm, tako da je neprestano morao čučati.
Drugi dan po dolasku u logor morao sam sa svima ostalima na strašni nasip … U logoru sam bio svega dva dana, a onda sam pušten kući. Za onog čiču kome su krvnički istrgli sijedu bradu čuo sam da je poslije tri dana podlegao u mukama udarcima dželata.
Deo iskaza pobjeglog zatočenik Gabrijela Vintera, privatnog činovnika iz Zagreba, koji je u jasenovačkom logoru obavljao posao kočijaša
Jasenovački logor, Iskazi zatočenška koji su pobjegli iz logora, IZDANJE PROPAGANDNOG OTSJEKA ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE, 1942. Str. 22-24