Kraj septembra 1941 – bekstvo dvojice Srba

Koncem septembra uspelo je dvojici Srba pobeći iz logora, i to Mraković Branku, stolaru iz Travnika, i Popović Ljubi, stolaru iz Tuzle, koji su sa jednim ustašom otišli u jednu obližnju šumu da saseku nekoliko drveta iz kojih bi se napravili maljevi za radove na nasipu. Posledica toga begstva bila je u tome da su popisani sve oni koji su se u taj mah zatekli unutar logora, tj. onoga dela logora ograđenog žicom, i spisak ovih popisanih ljudi poslan je ustaškom taboru u selo Jasenovac, pa je tabor u spisku podcrtao imena 26 interniranih Srba, koji su odmah stavljeni u ustaški zatvor gde su držani 4 dana, a posle toga su ih sve povezali lancima i odveli ih bez stvari u pravcu jedne obližnje šume. Kratko vreme iza toga čuli su se pucnji iz pušaka, a to je značilo da su ovi ljudi pobijeni. U ovoj partiji pobijenih nalazili su se dr Pero Todorović, lekar iz Tuzle; Jovo Sabljić, trgovac iz Sunje; Berić, sin trgovca Save Berića iz Slavonokog Broda; Belančić, policijski pristav iz Visokog; braća Pikule iz Sarajeva; Marković Boško, bivši narodni poslanik iz Vlasenice. Drugih se sada poimenično ne mogu setiti, a radio sam u to vreme na nasipu. To je uostalom bila sreća za mene kao i za ostale koji se nismo prilikom popisivanja nalazili unutar logora, jer bi i mnoge od nas zahvatilo ovo prvo „likvidiranje” u Jasenovačkom logoru.

Iz Memoranduma SPC, svedočenje Đurković Simo,  Arhiv muzeja SPC – Ostavština R. Grujića
Jasenovac mesto natopljeno krvlju nevinih – Spomenica, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1990. str.47-48

.