Svedočenje Sime Đurkovića
„Prve noći kad smo prebačeni u logor Jasenovac III prenoćili smo pod jednom šupom u Bačićevoj ciglani i onako prozebli, promrzli i mokri, ostali smo izloženi snegu i vetru, jer je šupa bila otvorena. Čuvali su nas ustaše i ni jedan preko noći nije smeo ni da makne, a svakoga onoga koji bi se makar malo telom pokrenuo s mesta ili pokušao da ispruži noge ili učini kakav pokret rukom, nemilosrdno su udarali i ubijali na licu mesta. Tako je te prve noći u logoru Jasenovac III ubijeno pod ovom šupom 5 Srba zatočenika. Napominjem podjedno da je odmah prilikom dolaska u logor Jasenovac III, na samoj kapiji kuda se ulazili u logor, ubijeno njih nekolicina bolesnih i iznemoglih, koji su bili doveženi kolima.
Sutradan ujutro raspoređeni smo na rad, i to na pletenju žice oko logora. Radili smo po blatu do kolena, a napolju je padao sneg. Kako nije bilo dosta baraka, stanovali smo u jednoj ozidanoj prostoriji, upravo hodniku na ciglani, koji smo prozvali „tunel“. Ležali smo na goloj zemlji bez ikakve prostirke i pokrivača.“
Iz Memoranduma SPC, svedočenje Đurković Simo, Arhiv muzeja SPC – Ostavština R. Grujića
Jasenovac mesto natopljeno krvlju nevinih – Spomenica, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1990. Str. 49