„Na ušću Une u Savu nalazi se selo Gradina. U njemu je prije rata živjelo oko 148 domaćinstava sa po pet, šest i više članova. Bogata dubička ravnica bila je poznata po dobrim prinosima žita i vrijednim uglednim domaćinima. Neki domaćini su imali i stotinu i više grla krupne stoke, konja, volova i krava. Imali su nekoliko desetina hektara zemlje koja im je služila za ispašu stoke. Mnogi čak nisu ni znali koliko imaju stoke koja se slobodno kretala po ravnicama i lugovima sela Gradine.
Domaćinstva su živjela u slozi i uglavnom se bavila zemljoradnjom. Samo povremeno iz sela su odlazile grupe muškaraca u susjedni Jasenovac, gdje su radili na ciglani. Živjeli su od svoga truda. Ni pomišljali nisu na rat koji bi mogao od njihovog sela napraviti pustoš, da njihovo selo postane najveća grobnica ljudi, žena i djece…”
Tanja Tuleković, Selo Donja Gradina, Topola — JU SP Donja Gradina, god. I, sv. 1 (2015) str.13-20
Citat iz „Gradina – najveća grobnica žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji“ Milorad Vignjević iz edicije Kozara, knjiga IV:
Edicija Kozara u Narodnooslobodilačkom ratu, Zapisi i sjećanja, knjiga
IV, Beograd 1978, str. 464–470