„Kraj februara 1942. godine. Jedan od ustaša obratio se grupniku barake i rekao da mu treba desetak ljudi za rad na presovanju sena u nekom susednom selu. Javio sam se među prvima i stao u stroj. Sava je bila zamrznuta i uz levu i uz desnu obalu. Prešli smo preko nezaleđenog dela Save i uspeli se na suprotnu obalu. Gledao sam na sve strane i video da u selu nema ni žive duše. Jedino su psi lutalice bezuspešno tražili hranu. Ušao sam u prvu seosku kuću i trgao se
zatekavši stravičan prizor. Prostorije su bile pune odeće i obuće, i to muške, ženske i dečije, seoske i gradske. Shvatio sam da je to odeća žrtava ustaškog masovnog ubijanja. Krenuo sam dalje od kuće do kuće i došao do kraja sela ne našavši nikog od seljana, dok su sve kuće bile pune odeće ubijenih ljudi. Izlazeći iz jedne zgrade pogledao sam prema jugu i ugledao obrise Kozare. Kada sam spustio pogled, spazio sam dugačku crnu jamu. Iz jame se po onoj hladnoći izvijala para – u njoj su ležale gomile leševa preklanih ljudi, nabacanih
jedan preko drugog. Shvatio sam u kakvoj se opasnosti i sam nalazim.
Požurio sam da se što pre udaljim od tog stravičnog mesta. Prišao sam grupi logoraša koja je presovala seno u četvrtaste bale. Radili smo brzo, uz stalna požurivanja dvojice ustaša koji su nas pratili. Predveče smo se opet čamcem prebacili preko Save i vratili u logor.
Tanja Tuleković, Selo Donja Gradina, Topola — JU SP Donja Gradina, god. I, sv. 1 (2015) str.13-20
C. I. Danon Braco, Sasečeno stablo Danonovih, Beograd, 2007, str. 94.