Logor Krapje prima prve logoraše u kolovozu 1941. godine. …stižu na gole ledine. Kod dolaska svi su opet pljačkani. Oduziman je novac, dragocjenosti i osobni dokumenti. Skidala se bolja odjeća i obuća. Dakako, ako im već prije nije sve oduzeto. Uz obavezno zlostavljanje. Zatočenici su gradili barake. Ograđivali logor žicom.
Od prvog dana život je bio užasno težak. Nije bilo osnovnih uvjeta za življenje. Hrana nikakva. Glad. Bolesti. Tjeranje na rad. Iscrpljivanje do iznemoglosti. Ljudi su počeli masovno umirati. Među logorašima bilo je starijih ljudi, staraca i osoba slabog zdravlja, koji nisu mogli izdržati. Mnogi su bili dotučeni i ubijeni na nasipima, izvan logora ili u žici.
Zapovjednik logora bio je ustaša Ante Marić, a logor je osiguravala 22. ustaška satnija.
Mirko Peršen, Ustaški logori, str. 129
