Kaznionica postaje logor
Kaznionica u Staroj Gradiški potkraj 1941. godine i formalno postaje logor. Dotle je trebalo riješiti probleme statusa kaznionice i preseliti njene osuđenike. Tada je preuzima Ustaška obrana. Ulazi u grupu jasenovačkih logora. Dolazi pod zapovjedništvo sabirnih logora u Jasenovcu kao Logor V. Zakonskom odredbom od 17. veljače 1942. godine ukida se Kaznionica i zavod za prisilni rad u Staroj Gradiški. Logor se puni novim zatočenicima. Opasan je visokim zidom s izvidnicama u kojima su ustaše danonoćno s mitraljezima čuvali stražu. Unutar zidina nalazili su se muški i ženski logor.
Mirko Peršen, Ustaški logori, str.235
O logoru
Ispočetka je bio određen za Hrvate i Muslimane, a kasnije su u njega dovođeni Srbi i Židovi.
U zgradama kaznionice posebno je bio organiziran muški, ženski i dječji logor. Čitav prostor je bio ograđen zidom. Tu su se nalazile i gospodarske zgrade logora: staje, svinjci, pekara, mljekara, mesnica te radionice.
Likvidacija zatočenika vršena je u logoru, na Savi, u šumi Međustgrugovi i u Uskočkim šumama.
Od ovog logora ostala je sačuvana Kula, zgrade muškog logora i dio staja.
OBELEŽAVANjE NA PROSTORU SPOMEN-PODRUČJA JASENOVAC (1966-1990), Odbor za razvoj Spomen-područja Jasenovac 1989. godine, Vladimir Dedijer, Protiv zaborava i tabua, prilog 3, str. 33
Oslobođenje logora
Logor V (Stara Gradiška)
… drugi po veličini logor u sustavu ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, iako je prvotno zamišljen kao mjesto koje će služiti za politički preodgoj Hrvata i ostalih političkih protivnika režima, Stara Gradiška je postala simbol stradanja žena i djece u ustaškim logorima.
Logor je djelovao neprekidno od veljače 1942. pa sve do 24. travnja 1 945. godine. Likvidacije velikih grupa zatočenika u jesen 1944. označile su početak njegova kraja. Oni zatočenici koji nisu likvidirani prebačeni su željezničkim transportima, ili su išli pješice, u Lepoglavu i Jasenovac. U logoru je ostavljeno nekoliko desetaka zatočenika koji su bili zaduženi održavati postojeće pogone. Početkom 1945. godine u logor je dopremljeno nekoliko stotina zatočenika uglavnom iz okolice Bosanske Gradiške.
Prilikom borbi za oslobađanje Bosanske Gradiške 23./24. travnja 1 945. ustaška posada logora ubrzano je započela s likvidacijom preostalih zatočenika. Nekolicina se u noći 23./24. travnja uspjela prebaciti preko logorskog zida i razbježati po okolnim šumama, dok se dio sakrio u krugu logora. Kad su partizanske jedinice preko pontonskog mosta prešle na lijevu obalu rijeke Save i gotovo bez otpora ušle u logor, zatekle su jezive prizore.
Odmah po oslobođenju bivši ustaški logor u Staroj Gradiški postaje Zavod za prisilni rad, odnosno logor u kojeg su dovođeni zarobljeni pripadnici vojske NDH, suradnici ustaškog režima, pripadnici katoličkog klera i ostali tzv. antidržavni elementi tadašnjeg jugoslavenskog režima. Poznato je da su se i u tom razdoblju na području Stare Gradiške dogodile likvidacije u i oko samoga Zavoda, a dio zatvorenika sudjelovao je u ekshumacijama ustaških žrtava koje su u razdoblju između 15 i 18. travnja te 10 i 21. svibnja 1 946. godine provedene na području Stare Gradiške i okolice.
Jasenovac 1945.-1947. Fotomonografija str.263