… drugi po veličini logor u sustavu ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac, iako je prvotno zamišljen kao mjesto koje će služiti za politički preodgoj Hrvata i ostalih političkih protivnika režima, Stara Gradiška je postala simbol stradanja žena i djece u ustaškim logorima.
Logor je djelovao neprekidno od veljače 1942. pa sve do 24. travnja 1 945. godine. Likvidacije velikih grupa zatočenika u jesen 1944. označile su početak njegova kraja. Oni zatočenici koji nisu likvidirani prebačeni su željezničkim transportima, ili su išli pješice, u Lepoglavu i Jasenovac. U logoru je ostavljeno nekoliko desetaka zatočenika koji su bili zaduženi održavati postojeće pogone. Početkom 1945. godine u logor je dopremljeno nekoliko stotina zatočenika uglavnom iz okolice Bosanske Gradiške.
Prilikom borbi za oslobađanje Bosanske Gradiške 23./24. travnja 1 945. ustaška posada logora ubrzano je započela s likvidacijom preostalih zatočenika. Nekolicina se u noći 23./24. travnja uspjela prebaciti preko logorskog zida i razbježati po okolnim šumama, dok se dio sakrio u krugu logora. Kad su partizanske jedinice preko pontonskog mosta prešle na lijevu obalu rijeke Save i gotovo bez otpora ušle u logor, zatekle su jezive prizore.
Odmah po oslobođenju bivši ustaški logor u Staroj Gradiški postaje Zavod za prisilni rad, odnosno logor u kojeg su dovođeni zarobljeni pripadnici vojske NDH, suradnici ustaškog režima, pripadnici katoličkog klera i ostali tzv. antidržavni elementi tadašnjeg jugoslavenskog režima. Poznato je da su se i u tom razdoblju na području Stare Gradiške dogodile likvidacije u i oko samoga Zavoda, a dio zatvorenika sudjelovao je u ekshumacijama ustaških žrtava koje su u razdoblju između 15 i 18. travnja te 10 i 21. svibnja 1 946. godine provedene na području Stare Gradiške i okolice.
Jasenovac 1945.-1947. Fotomonografija str.263