Tijekom postojanja logora III mještani Jasenovca i bliže okolice živjeli su pod posebnim režimskim tretmanom. Cijelo je područje bilo posebno čuvano, a stanovnici su imali ograničenu slobodu kretanja. U Jasenovcu su bili smješteni Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac, ustaška bolnica, brzi sklop i tzv. istražni zatvori.
Srpsko stanovništvo Jasenovca 8. svibnja 1942. godine odvedeno je u logore, te su njihove kuće bile opljačkane. Žene i djeca deportirani su u logor Stara Gradiška, a dio muškaraca u logor u Zemunu (Sajmište), odakle su proslijeđeni na prisilni rad u Njemačku ili u logore u Norveškoj.
Sudbina mještana Hrvata bila je neposredno povezana s obližnjim logorom. Svakodnevno su bili svjedoci dopremanja zatočenika i njihovih likvidacija. Pokušavali su pomoći koliko su im prilike dopuštale, ali uvijek po cijenu vlastitog života: komadićem kruha, voćem, preuzimanjem kakve poruke ili čineći sitne usluge.
Bježeći iz Jasenovca ustaše su u travnju 1945. godine prisilili gotovo sve stanovnike na povlačenje prema Sisku i Zagrebu, paleći pri tome sve javne objekte i privatne kuće koje su koristili.
Jasenovac 1945.-1947. Fotomonografija str.242