Do početka Drugog svjetskog rata Jasenovac je bilo malo poznato selo. Nalazi se nasuprot ušća Une, na lijevoj (slavonskoj) obali. Bilo je to pitomo selo, čiji su se stanovnici bavili uglavnom zemljoradnjom i stočarstvom, a naročito uzgojem svinja. Nekako pred Drugi svjetski rat, Jasenovac se počeo pomalo industrijalizirati. Na istočnom, nizvodnom rubu sela podignuta je ciglana, jer je ilovača pružala gotovo neiscrpnu sirovinu. Bila je kvalitetna, pa se proizvodila dobra cigla i crijep.
Obje obale Save uzvodno od sela pokrivene su gustim šumama u kojima je prevladavao čuveni slavonski hrast, bilo je i dosta brijesta, a kako je teren podvodan i dosta vrbe i topole. Ove šume su predstavljale izvor sirovina za drugu industriju koja se na tom terenu počela razvijati. Pored ciglane bila je podignuta i pilana. Za stoku je trebalo dosta lanaca. To isto je bilo potrebno i za vezivanje trupaca drveta. Zato nije čudo da se kao treća fabričica tu stvorila i lančara.
Cio ovaj kraj oko Jasenovca je močvaran. Pored Save, tu je Una, koja je kod svoga ušća u Savu već prava, mirna ravničarska rijeka. Iz slavonskih brda vode su se slijevale u Strug, koji je nizvodno od Jasenovca utjecao u Savu. Polja oko Jasenovca, koja su se nalazila između ogromnih slavonskih i bosanskih šuma bila su vrlo plodna, ali je mnoga žetva propadala jer su poplave često pustošile. Bilo je slučajeva kada su se sve tri rjeke spojile u ogromno jezero, močvaru, a izlivene vode vrlo sporo su otjecale i povlačile u svoja korita. Ovakav kraj bio je pogodno tlo za razvoj komaraca kojih je ovdje bilo u ogromnim količinama. Stanovnici Jasenovca i okolnih sela mogli su preživjeti, mogli su se održati usprkos teškog rada samo zahvaljujući činjenici da im je hrana bila obilna i kalorična, tako da se organizam mogao oduprijeti boleštinama.
Čini se da su ustaše, vjerojatno po direktivi svojih nacističkih gospodara, upravo zato i izabrale ovaj kraj za osnivanje logora za uništavanje čitavih grupacija stanovništva s teritorija svoje tzv. »Nezavisne Države Hrvatske«. Jer, bilo je potrebno samo da zatočenike nedovoljno hrane,
da ih izgladne, da ih pri tome tjeraju na iscrpljujuće radove i sama priroda bi se pobrinula za to da velik broj jednostavno nestane zbog bolesti i loših životnih uvjeta.
Oko 30 kilometara nizvodno od Jasenovca nalazi se Stara Gradiška. To je malo naselje pored nekadašnje tvrđave. Tvrđavu je sagradila Marija Terezija za obranu od Turaka. Između dva rata u tvrđavi je bila kaznionica. l tu kaznionicu ustaše su pretvorile u logor.
Od tri sela između Jasenovca i Stare Gradiške, koja su se nalazila okružena stoljetnim šumama slavonskog hrasta, Košutaricu, Mlaku i Jablanac, ustaše su iselile posljednja dva kao što su učinile i s Jasenovcem. Tako na cijeloj lijevoj obali Save, od Jasenovca do Stare Gradiške nizvodno nije bilo gotovo nikakvih stanovnika osim ustaških posada i malobrojnih članova njihovih obitelji (uglavnom u Jasenovcu i Staroj Gradiški). U Mlaki i Jablancu nije bilo ni jednog stanovnika.
Na desnoj obali Save, u Bosni, sve od Une pa do sela Orahova blizu Bosanske Gradiške, također je bilo iseljeno nekoliko sela, pa je cio prostor do padina Prosare (sve do Dubice) također bio nenaseljen i pust. Cio taj prostor od preko 300 kvadratnih kilometara bio je praktično nenaseljen i predstavljao je područje logora Jasenovac.
Postojanje neke industrije, postojanje ogromnih obradivih površina predstavljalo je osnovu za tzv. radni logor. Sam Jasenovac su nazivali logor III Ciglana, jer je logorsko naselje bilo koncentrirano oko ciglane. Kožara u samom mjestu Jasenovac bio je tzv. logor IV, dok je Stara Gradiška bila logor V. Ne znam gdje su se nalazili logor l i logor II. Vjerojatno su to bili logori u Krapju, uzvodno od Jasenovca, koji su u vrijeme mog dolaska u logor već bili likvidirani.
Ustaše su u logor dovodile velik broj ljudi. Bilo je među njima stručnjaka svake vrsti. Ali, cilj ustaša nije bio radni logor, kako su ga nazivali, nego logor smrti, uništavanja.
Čedomir Huber, Bio sam logoraš Jasenovca, str. 15-16