ČLANAK “NOVI ZLOČINI USTAŠKIH KOLJAČA U
JASENOVCU” SA PODNASLOVOM “LIKVIDACIJA LOGORA
STAROJ GRADIŠKI” OBJAVLJEN U LISTU “NAPRIJED”,
ORGANU KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE, OD 6.
FEBRUARA 1945. GODINE
Jasenovac – selekcija
U Jasenovcu je baš u to vrijeme zopočela nova era masovne likvidacije Najprije je likvidirao nekoliko stotina takozvanih pritvorenika iz Rajica, Novske i Lipovljana. Njih su izmrcvarili i gole odvozili na elevator tzv. “granik” na Savi, koji je od logora udaljen nekih 150 m, te ih na očigled zatočenika udarali tupim predmetima i klali. Nakon toga bacili su ih u Savu, prerezavši im prethodno trbuh, da ih voda ne iznese površinu 5. studenog 1944. masovno klanje i ubijanje doseglo je vrhunac. Najprije je likvidirao tzv. “šumska grupa”, u kojoj su bili Srbi, Hrvati, Židovi. Klani su svi bez razlike, sistematski svaku noć, po 100-200 ljudi. Nakon toga najavljuje ustaški potpukovnik Pičili (koji je konstruisao peć za spaljivanje zatočenika) veliku selekciju u logoru. Ta “selekcija” vršila se dnevnom likvidacijom 100-200 ljudi. Svake noći vršio je Stevo Bašić, zvani “Pindžo”, sa svojim pomoćnikom Brankom Kablerom, prozivke zatočenika. “Što je Pindže, toga više nema”, govorili su ustaše o ovom pijanici i kriminalnom tipu, koji je na očigled zatvorenika zaklao jednog zatočenika i zatim oblizao krvavi nož. U tim likvidacijama naročito su se istakli zastavnik Ante Zrinušić, zastavnik Mihaljević [Motko], neki ustaša Primorac, [Silvestar] zatim vodnik Luka Frković iz Ličkog Novog, Alaga Đulkić, ustašica Maja Bużdon, te ustaša Mandić i Car. Zajedno s njima vršili su zločine i dva dječaka-krvnika Perica Jukić i Martin Vasilj, koji nisu stariji od 16 godina. Oni su noću zalazili u samice i zatočenicima vadili oči napunivši njima džepove. Jukić je odlikovan za ta djela.
Brojno stanje jasenovačkog logora 15. XI 1944. bilo je oko 7.300 ljudi, a 12. I 1945, taj broj je spao na 3.500. U međuvremenu stiglo je 8 novih transporta s preko 1.200 osoba. Oni, koji su stigli u to vrijeme u logor uglavnom su odmah odvedeni na Gradinu i likvidirani. Tako je grupe Sisčana, koja je došla u logor u studenom 1944, ostalo još samo 6 ljudi, a grupa od 60 Zagrebčana, među kojima su bili Nikola Milojević i Josip Mikolaš, pobijena je do kraja. Prema tome rezultat te masovne likvidacije i “selekcije” bio je, da je u nepuna dva mjeseca likvidirano, koliko je poznato, preko 5.000 zatočenika. Za sve te strahote zločine i masovna ubijanja trebalo je naći povoda i opravdanja, trebalo je naći nešto, iza čega će se sakriti prava istina i namjera ustaških krvnika. Tome je trebalo poslužiti vijest o savezničkom bombardovanju Jasenovca. Medutim, masovne grobnice na Gradini, hiljade tjelesa rasporenih utroba na dnu Save i Pičilijeva ,,peć“ govore drugačije.
Jasenovac – selekcija
DOKUMENT BR. 361
Strana 887-888, Antun Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac, Knjiga II