Potkraj 1944. godine očito je bilo da Hitler ne može dobiti rat. Uza svu propagandu to je bilo jasno Paveliću i ustašama. Oni su se zajedno s Nijemcima sve više morali povlačiti. U njihovim vlastitim redovima dolazi do otvorenih sukoba, hapšenja i likvidacija. No Pavelić svejedno pokušava da zajedno s Nijemcima obrazuje front na području NDH. U svom očajanju on čak pregovara s Dražom Mihailovićem. Luburić u međuvremenu premješta zatočenike iz logora u logor. A kad su sasvim propali izgledi da će se uspostavom fronta moći oduprijeti i da zaista više nema nikakvog spasa, Luburić otpočinje definitivnu likvidaciju logora.
U toku kolovoza 1944. godine Pavelić je optužio svoje ministre Mladena Lorkovića i Antu Vokića za malodušje, pokušaje pregovaranja sa Zapadnim saveznicima i izdaju. Tom prilikom je zatražio od Kaschea da se povede postupak protiv opunomoćenog njemačkog generala u Zagrebu Glaisea von Horstenaua, koji je u svemu tome davao podršku i surađivao s njegovim »otpadnicima«. Pavelić je ovim pismom obavijestio Kaschea o svojoj akciji:
„Iz izvještaja ministra vanjskih poslova dr Lorkovića ja sam saznao da se on posljednjih tjedana intimno zabavljao s generalom Glaiseom i tom prilikom se general Glaise krajnje negativno izjasnio o ratnom položaju i dapače zapitao ministra Lorkovića, kako će se Hrvatska u tom položaju orijentirati. Među ostalim general Glaise izričito je rekao ministru Lorkoviću da je rat izgubljen, da se u Francuskoj čitava jedna armija više ne može spasiti, da se zbog pomanjkanja ljudi više ne može ni nadomjestiti.
Zatim mu je rekao da smo od našeg poslanika dobili optimističan izvještaj, ustvrdio je dalje da on ipak ne vjeruje u pobjedu.
Ja Vam to, ekscelencijo, moram saopćiti, jer sam opazio da takve izjave nepovoljno djeluju na pojedine moje ministre i ja ću poduzeti odgovarajuće mjere protiv tih pojava.
Ja vas molim, ekscelencijo, da primite izraze mog poštovanja
Vaš
Ante Pavelić“
Na osnovi toga Kasche je poduzeo mjere protiv Glaisea von Horstenaua, koji je nakon izvjesnog vremena bio povučen iz NDH. Ante Vokić i Mladen Lorković bili su razriješeni svih svojih dužnosti, a zatim uhapšeni i zatvoreni u Lepoglavi. S njima su se nalazili još neki ustaški funkcionari umiješani u taj tzv. Vokić-Lorkovićev puč. Pred konac rata oni su ubijeni.
Kasche je o čitavom slučaju načinio vrlo opširnu bilješku 1. rujna 1944. godine u kojoj je detaljno zabilježio kako su tekli ti događaji. U njoj je opisao svoje razgovore s Pavelićem i Glaiseom von Horstenauom. U vezi s tim on je putovao u Njemačku da usmeno referira o »pobuni« i primi instrukcije.
U to vrijeme Pavelić po nalogu Nijemaca pokušava kolaborirati sa četnicima. Do direktnih kontakata dolazi na početku 1945. godine. Ožujka mjeseca 1945. godine Draža Mihailović šalje Paveliću svog izaslanika Svetu Đukića, generala bivše jugoslavenske vojske. Tom prilikom je Dražin izaslanik nudio suradnju četnika s Pavelićem. Pretresala se mogućnost prelaska četnika na teritorij NDH i spajanja sa snagama Nedića i Ljotića, koje su se s Nijemcima poslije protjerivanja iz Srbije, tamo povukle. Pavelić je pristao da se četnici grupiraju na južnom krilu njegovih snaga na prostoru južno od Kozare. Za daljnje ostvarenje tog sporazuma u ime NDH određen je Luburić. Pavelić je tada poslao Draži Mihailoviću hiljadu ampula injekcija protiv tifusa.
Taj kontakt s Dražom Mihailovićem odgovarao je Pavelićevoj ideji, da se sa svojim snagama povuče u Liku i da s osloncem na Velebit i Italiju vodi borbu i sačeka u zemlji sukob Zapadnih saveznika sa Sovjetima.
Trinaest dana prije oslobođenja Zagreba Draža Mihailović je poslao Paveliću i Stepincu bivšeg generala Ranka Brašića, koji im je predao njegov memorandum. U pismu koje je Draža poslao Stepincu, između ostalog, se kaže:
„Preplavivši Srbiju i druge pokrajine komunistički val od nekog vremena zapljuskuje i one pokrajine, koje nastanjuje hrvatski narod. On se sve više širi, i naročito poslednjih dana, preti da preplavi te krajeve, onako isto kako je to bio slučaj u minuloj godini sa srpskim krajevima. Prilikom prve audijencije kojom ste donosiocu ovog pisma učinili čast, imao je prilike da obavesti Vašu Preuzvišenost o svim nevoljama i patnjama što ih je komunizam prouzrokovao srpskom narodu u toku nekoliko meseci…
Bez obzira na sve one momente i okolnosti koji su nas ili koji bi nas mogli deliti, ja smatram za svoju dužnost da zamolim i Vašu Preuzvišenost, da uloži sav svoj uticaj i sve svoje napore u cilju aktiviranja svih nacionalnih snaga hrvatskog naroda u borbi protiv boljševizma …“
To sve najbolje govori u kakvoj situaciji se našao Pavelić u proljeće 1945. godine.
Istodobno Luburić i Ustaška obrana otpočinju potpunu likvidaciju svih logora.
Mirko Peršen, Ustaški logori, str. 216-217.